Mozak na oprezu: Zašto strahujemo i kako si pomoći

Anksioznost je prirodan i koristan mehanizam koji služi našoj sigurnosti, ali u suvremenom okruženju često radi previše, pokrećući „alarme“ i onda kada stvarne opasnosti nema.

Razumijevanje tog unutarnjeg sustava omogućuje prepoznavanje što se zapravo događa kada se pojave strah, napetost ili briga.

Anksioznost se sastoji od nekoliko međusobno povezanih komponenti: emocija, tjelesnih senzacija, misli te ponašanja, a prepoznavanje i razumijevanje njihovog međusobnog utjecaja nužno je ako želimo regulirati svoje emocije i unaprijediti dobrobit. Način na koji um procjenjuje opasnost često je brži od svjesnog razmišljanja: unutarnji sustav za alarmiranje reagira u djeliću sekunde, dok je racionalniji dio uma odgođena reakcija koja pokušava protumačiti što se događa. Ponekad taj brzi sustav pogriješi, a sporiji dio uma tu pogrešku dodatno pojača uvjerljivim, ali netočnim pričama o opasnosti.

Kroz postupno razvijanje svjesnosti, prepoznavanja automatskih misli i razlikovanja misli od činjenica, moguće je smanjiti automatizam reakcije i pristupiti situacijama realnije.
Ispitivanje dokaza, traženje alternativnih objašnjenja i formuliranje realističnijih misli pomaže umanjiti lažne uzbune koje um ponekad stvara. Drugi važan pristup jest prihvaćanje vlastitih unutarnjih doživljaja. Umjesto borbe protiv emocija i misli, koje ne možemo u
potpunosti kontrolirati, učenje promatranja bez pokušaja mijenjanja naših doživljaja može nam omogućiti odmak od njih, realnije tumačenje naših doživljaja te veću fleksibilnost.

Konačno, isto kao što zamišljanje zastrašujućih scenarija može izazvati neugodne doživljaje, naš um posjeduje iznimnu sposobnost da imaginaciju koristi za aktiviranje vlastitih mehanizama za smirivanje, što znači da imamo ugrađeni i besplatni umirujući sustav kojega
možemo naučiti aktivirati.

Srijeda, 10. prosinca 2025. u 18:00

FAKULTET AGROBIOTEHNIČKIH ZNANOSTI OSIJEK

Aula Magna

Mentalno zdravlje